5. avgust 1992.
Već sa ukrupnjavanjem jedinica TO, krajem juna u
Sarajevu se planiraju i organizuju napadna borbena dejstva radi
deblokade grada ili, u najboljem slučaju, da se proširi kružna linija
odbrane. Rezultati i uspesi u borbama za Pofaliće i Mojmilovo brdo, te
djelimični uspjesi u napadu na Malu kulu, na Grdonju, te Čolinu kapu u
toku juna inicirali su Regionalni Štab TO i Operativnu grupu (OG-2) da
planiraju složenija borbena dejstva.Ova zabeleška je sačinjena na osnovu
kazivanja komandanta Operativne grupe 2 (OG-2) pukovnika u penziji Muje
Kafedžića. U GŠTO o planu deblokade Sarajeva na pravcu Poljine-Vogošća -
mi, ili možda samo ja (?!), nismo imali informaciju. Njegov pismeni
izveštaj, u izvornom obliku, glasi:„Načelnik Glavnog štaba Sefer
Halilović pozvao me na razgovor. Razgovarali smo o vojno-političkoj
situaciji u zemlji sa težištem na Sarajevu i problemima organizacije,
formiranja i opremanja jedinica. Ukratko smo analizirali stanje duha kod
naroda, i prijetnjama koje se primiču Sarajevu. Analizirali smo niz
mogućih varijanti eventualne deblokade grada,jer smo se složili da treba
pokušati proboj iz okruženja. Bili smo svjesni naše inferiornosti u
odnosu na neprijatelja,posebno u MTS i složili smo se da se ta
inferiornost može kompenzirati pri sadašnjem stanju naših snaga jedinio
iznenadnim udarima po neprijateljskim jedinicama i položajima. Pri
razmatranju varijanti eventualnog proboja prihvaćena je ideja proboja
prema Vogošći, čime bi se slomila otporna tačka Poljine, zbacile njihove
snage i grad oslobodio jendog opasnog objekta sa koga su sijani plotuni
smrti.Idejna zamisao plana bila je: radi iznenađenja napad izvesti
noću, bez artiljerijske pripreme napada, borbeni poredak organizovati
dvostranim obuhvatom, kako bi se kliješta obuhvata zatvorila u rejonu
Krivoglavci-Vogošćanska petlja. Za napad formirati tri taktičke grupe.
Komandant 1.TG Ajnadžić Nedžad. Komandant 2.TG Ramiz Duraković komandant
3.TG Softić Murat.1.TG dejstvovala je na pravcu glavnog napada
Izlaze-Poljine-Šućurovići-Blagovac-G.Jošanica. Dijelom snaga obezbjeđuje
desni bok od napada sa pravca Mrkovića i preko Radave ubacuje snage do
jedne čete u pozadinu neprijatelja, koje presijecaju komunikaciju
Mrkovići-Poljine, spriječavaju pokret neprijatelja iz Mrkovića prema
Poljinama i dejstvuje u pozadinu snaga na poljinskom visu. Druga TG
demonstrativno napada Vogošću, sadejstvuje 1.TG djelom snaga u napadu na
vis, a u Vogošću ubacije snage do jednoga voda, koje će izvršiti
diverzije na „Pretis“, i kasnije sadejstvovati snagama koje napadaju sa
fronta. Po ovlañivanju TG 1 sa rejonom sela Blagovac, energičnim
dejstvom razbiti odbranu Vogošće, jurišnim grupama razbiti vatrene i
otporne tačke u gradu i sadejstvovati dijelovima 1.TG u oslobađanju
grada. 3. TG napada pravcem Žuč-Jezera-Priboj-Krivoglavci i po
ovlañivanju linijom s. Uglješići-Priboj, produžava napad ka selu
Krivoglavci. Djelom snaga sadejstvuje TG-2 u oslobađanju Vogošće, a
djelom snaga presjeca komunikaciju Rajlovac-Semizovac i po izbijanju u
Krivoglavce u sadejstvu sa snagama TG-1 prelazi u odbranu stvarajući
uslove za uvoñenje novioh snaga u napad ka rejonu Ilijaš. Pošto je napad
planiran bez artiljerijske pripreme, planirana je artiljerijska podrška
napada po razvoju napadnih dejstava, a mkoju su trebale izcvesti top
130 mm zvani „Sultan“ sa Igmana i AG iz rejona Visoko. U cilju
neutralisanja pojedinih otpornih tačaka, nanošenja gubitaka u živopj
sili i MTS i podržavanja borbenog morala naših snaga. NGŠ Sefer mni je
rekao da je „Sultan“ (tako su dali ime topu 130 mm) na Igmanu na VP i da
ima 700 granata, koje su navodno došle tih dana.Međutim, tri ključne
stvari iz zamisli nisu realizovane – a) komandanti pravaca nisu
ispoštovali vrijeme početka napada, koji je zapovješću preciziran u
02.00 časova 01.08., nego su jedinice uveli u napad tek u 04.30 časova;
b)jedinica namjenjena za ubacivanje i presjecanje komunikacije
Mrkovići-Poljine nije izvršila zadatak, a lažno je izvjestila da se
ubacila u zadati rejon i c) skoro najvažnije „Sultan“ nije bio na
Igmanu, zadržali su ga HVO bojovnici u Konjicu.Na ovim trima stvarima
kompromitovana je zamisao napada. Kada je neprijatelj ispoljio najžešću
vatru po našem borbenom poretku, da smo imali bar „Sultana“ i sa njime
prošarali po vatrenim položajima artiljerije i odbrambenim linijama
neprijatelja, nanijeli bi mu gubitke i poljuljali borbeni moral.
Nažalost,. Napad i proboj nisu uspjeli. Komandu OG samo je izvještavala
TG-1. U sistem komandovanja nekompetentno su se samovoljno uključile
neke strukture,tako da su praktično bile 2-3 linije komandovanja i
izvještavanja i da je komanda OG-2 svjesno i ignorantski zaobilažena.
Iako sam svjestan postojanja lobija protiv komande OG-2, obzirom na
vojno-političke strukture i ličnosti koje su ga sačinjavale, smatram
iracionalnim ulaziti u javno istraživanje, utvrñivanje i
objelodanjivanje toga fakta.Jedino što smatram važnim jeste da kažem da
je moja komanda bila apsolutno marginalizirana i blokirana uplitanjem
nepozvanih u sistem komandovanja." Objektivna analiza ove akcije
nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su svojim pojavnim oblikom
doprinijeli neuspjehu planiranog proboja, a to su po mom mišljenju:
odsustvo želje državnog rukovodstva za izvršenje deblokade grada. Iako
je to bila krupna akcija po značaju za grad i državu, niko iz vlade niti
Predsjedništva nije došao u komandu OG da se zainteresuje za pripreme,
probleme i da ponudi bilo kakvu podršku. GŠ je svojim sugestijama pružao
pomoć u razradi plana, ali nije organizovao uspješno sadejstvo drugih
jedinica sa snagama u proboju. GŠ nije vladao ni stanjem u jedinicama,
jer je lažno informisan od potčinjenih. To zaključujem na osnovu
situacije s topom 130 mm i municijom za njega. U pripremnoj fazi Sefer
je tvrdio da se top nalazi na Igmanu i da ima 700 granata. Kada sam
zatražio artiljerijsku podršku i vatru po poljinskom visu Vehbija Karić
mi je odgovorio da nema municije. Ali, nije rekao da top nije na
vatrenim položajima. Nakon obraćanja Sefereru sa zahtjevom za vatru,
upoznavši ga sa informacijom pukovnika Karića da nema municije, obećao
je da će me nazvati za deset minuta, što je korektno učinio i informisao
me da top uopšte nije na Igmanu, jer ga je HVO zadržao u Konjicu.Ostao
sam kao paralisan i rekao da se ni po koju cenu ne bi prihvatio ovog
zadatka da sam samo mogao pretpostaviti da su toliko neorganizovani,.
Nisam bio siguran tada da li se radilo o svjesnoj podvali i podmetanju?
Tada sam smatrao da se neko poigravao sa Seferom i da je njemu svjesno
podmetano putem sistema lažnog izvještavanja i informisanja iz
potčinjenih komandi.Nisu definisane zone odgovornosti komandi niti
njihove nadležnosti. Komanda regionalnog štaba se držala strogo po
strani, nezainteresovano. Imali su samohodnu haubicu 122 mm zvanu
„gvozdika“ i nisu dozvolili da se upotrijebi u podršci snaga u proboju
iako su proboj vršile njihove formacijske snage.Glavni štab nije poduzeo
ni najminimalnije mjere angažovanja artiljerijske grupe iz Visokog da
pokrije vatrom najopasnije neprijateljeve položaje, niti da
demonstrativnim napadom na neki osjetljiv taktički objekat neprijatelja
odvuče ili razvuče njihovu pažnju, kako bi se smanjila koncentracija
artiljerijsko-minobacačke vatre po rejonu Poljine.Komandant sa Kobilje
glave nije ubacio DIG u Vogošću, niti krenuo u napad na poljinski vis.
Izvjestio je da mu je jedna četa otkazala poslušnost i odbila da ide u
akciju. U to vrijeme je u našim jedinicama, među vojnicima i
starješinama egzistirala destruktivna floskula „mi smo založeni“ ili
„ako nas založi“. Obično je aktuelizirana u vrijeme angažovanja jedinica
u težim borbenim zadacima. Nije mi poznato da li su nosioci ove
destruktivne parole ikada odgovarali za potkopavanje morala, jer je ona
negativno djelovala na raspoloženje boraca.Prema podacima koje ima
komanda OG-2 ljevokrilna taktička grupa nije izvršila napad prema
zadatku koji je imala. U razgovoru sa vojnicima iz te grupe, tvrde da su
cijelo vrijeme preležali i da se nisu pomakli sa mjesta. Prema početnoj
odluci u sastavu ove TG trebala je učestvovati i 1. sandžačka brigada, u
to vrijeme jedna od najbolje konsolidovanih i organizovanih brigada.
Meñutim, ovu jedinicu je na svoju ruku izvukao Regionalni štab i uputio
na Stup, bez konsultacije sa komandom OG-2 čime su snage za proboj
ozbiljno oslabljene.Komande naših jedinica su bile nedovoljno stručno
obučene i uigrane, bez borbenog iskustva. Još nisu bili razvijeni ni
izgrađeni hijerarhijsko-subordinacioni odnosi u jedinicama. Naprotiv,
mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeći
kako ih država nije naoružala niti materijalno opremila, nego da oni idu
u rat sa puškama koje su vojnici sami kupili.Nedovoljno stručno obučeni
i bez borbenog iskustva vojnici su se prvi put na otvorenom prostoru
susreli sa opasnom minobacačkom vatrom, koja je bila vrlo efikasna na
nezaštićeno ljudstvo u borbenom poretku. Poslije prvih gubitaka panika
je zahvatila izvjestan broj ljudi koji su se zbijali u grupe i tako
postajali unosni ciljevi neprijateljskih artiljeraca.Neodgovorno
narušavanje dogovorenih principa sadejstva po vremenu i prostoru od
strane nekih starješina.Nedostatak snaga za formiranje rezerve jedinica
za potrebne intervencije.Nakon Seferovog obavještenja da nema ništa od
artiljerijske podrške, naredio sam prekid napada i prelazak u odbranu na
dostignutim linijama, kao i zbrinjavanje ranjenih povreñenih i
poginulih vojnika. Og komande TG-1 samo sam primio izvještaj prema kojem
je poginulo 11 boraca, lakše ranjeno 42 i teže ranjen 21 vojnik. To je
ljudstvo koje je stradalo na frontu u borbenom poretku jedinica. Ja ne
znam za druge zvanične podatke koje je neko možda
samovoljno
kreirao. Analizu bitke organiozovao ja Glavni štab, a komanda OG-2 je
bila u ulozi posmatrača, što znači da je priprema analize obavljena bez
učešća moje komande. Tokom analize su glavnu riječ vodili oni koji nisu
izvršili zapovjest, a naročito je harangirao komandant TG-2. Hibridni i
samoproglašeni stručnjaci, sa kaubojski okačenim pištoljčinama parolaški
su mudrovali.Dan ili dva poslije toga Sefer me pokušao nagovoriti da
ponovo organizujemo pokušak proboja. Pitao sam kojim snagama i kakvu ću
imati artiljerijsku podršku? Odgovorio mi je sa istim snagama. Smatram
da ovim ljudima treba obezbijediti vvrijeme za predah i povratak od
preživljenog šoka, i da su oni u ovakvom psihološkom stanju nesposobni
za borbu – rekao sam mu. Ako mi ne date nove snage i solidnu
artiljerijsku podršku ja nisam spreman preuzeti odgovornost za novi
pokušaj proboja. Tako je završen taj naš razgovor u drugarskom tonu, a
pokušaj proboja ovdje nije nikada više pokušan.Pošto su samoproglašeni
stručnjaci žestoko napali plan bitke, kvalifikujući ga nestručnim i
prišivajući mu još kojekakvih
negativnih epiteta, a neki „dobronamjerni“ su tražili i moje zatvaranje, predsjednik Predsjedništva gospodin Alija
Izetbegović
je, da bi objektivizaro svoj stav, odnajbližih savjetnika zatražio
objektivnu ekspertnu analizu plana. Nakon detaljne analize dokumenata
plana Vrhovnom komandantu je pruženo objektivno i potpuno objašnjenje.
Plan je ocjenjen kao vrlo realan i visokostručno urañen, i da neuspjeh
pokušaja proboja nije posljedica nedostataka u planu.VK je prihvatio
ponuđeno objašnjenje. Meñutim to nije bilo dovoljno da se zaustave
neodgovorne insinuacije nekih ljudi iz Glavnog i Regionalnog štaba koji
su nastavili nečasne harangerske igre.
Posebno ističem kao
pozitivan primjer komandanta bataljona g. Esada Muratovića, koji je sa
svojim bataljonom upao u prednji kraj odbrane neprijatelja i uništio par
mitraljeskih i snajperskih gnijezda i nanio gubitke neprijatelju (oko
15 ubijenih i više ranjenih).Kao što se vidi mnogobrojni su faktori koji
su bili uzrok neuspjeha ovog zaista plemenitog pokušaja i dalekosežne
strategijske namjere. To je spleteno u jedan čvor, koji je izuzetno
teško razmrsiti. Nisam pristalica olakog,nekompetentnog i neobjektivnog
optuživanja ljudi, jer je skoro nemoguće u tome čvoru apostrofirati bilo
koga bez opasnosti da se ne pogriješi. To je jedno veliko iskustvo,
čije su pouke vrlo bitne. Neki politikanti, vrlo neodgovorno komentarišu
poljinsku bitku, u čemu nema ama baš ništa poučno i korisno.Kao
grañanin i kao čovjek izražavam divljenje prema visokomoralnim ljudima
koji su nesebično jurišali srcem, na nebo.Ti naši divni ljudi su smjelo,
odvažno i samoprijegorno pošli u bitku sa ciljem da razbiju
neprijateljeve smrtonosne taktičke objekte i da ga potisnu sa obronaka
odakle je terorisao naš grad i naše grañane. Iako su učestvovali u
jednoj od izgubljenih bitaka, ostali su stameni, čvrsti, postojani i
nepokolebljivi u borbi za slobodu i nezavisnu RbiH. Sa osobitim
pijetetom se sjećam poginulih heroja i među njima neustrašivog Asima
(Aska) Prazine, kojima uz rahmet i slavu želim lahku crnu zemlju i
nezaborav. Nastojati ćemo da se njihove žrtve ne zaborave i gajiti
poštovanje prema njima.“Tako komandant OG-2 Mujo Kafedžić opisuje bitku
za Poljine. Inače, u komandnom sastavu bili su: Muhamed Vejzagić, NŠ;
Fadil Omerika, NŠ za operativne poslove; Nedžad Ajnadžić, pomoćnik
komandanta za bezbednost;Amil Tafro, pomoćnik komandanta za logistiku;
Izudin Filipović, pomoćnik komandanta za moral; Veljko Droca,referent za
socijalna pitanja vojnika.OG-2 je zabeležila u ratni dnevnik da su tog
dana poginuli sledeći borci:
1. Prazina (Alije) Asim (Asko); 2. Šukalo (Jusa) Enver; 3. Čolak (Džemaila) Kemal; 4. Šalaka (Bećira) Zajko; 5.
Bajrić (Rešida) Senad; 6. Hadrović (Hasana) Mehmed; 7. Komarica (Atifa) Muriz; 8. Kahriman (Meha) Vahid; 9.
Zametica (Uzeira) Edhem; 10. Ademi (Rasima) Enver; 11. Sipović (Halila) Izet.
Pored toga 21 teže i 42 lakše ranjena borca.
Inače, u Operativnom centru Glavnog štaba 06.08.1992. izvršena je dosta površna analiza neuspeha, s
konstatacijama da je početak napada kasnio, jer jedinice nisu na vreme stigle u očekujuće rejone na pravcima
upotrebe.
Sistem radio veza nije bio u potpunosti zaštićen, pa je neprijatelj
upao u sistem radio veza i otkrio pokrete jedinica. Iako sa
zakašnjenjem, napad se, nakratko, odvijao po planu. U toku napada na s.
Izlasi poginuo je komandant Asko Prazina, što se veoma brzo pročulo među
vojnicima, pa je došlo do trenutnog pada morala
pojedinaca i grupa, te otvorenog komandovanja putem radio veza, što neprijatelj koristi da minobacačkom i
artiljerijskom
vatrom ostvari vatrene udare, u kojima gine veliki broj boraca.
Komandovanje je paralizovano,dolazi do rasula i povlačenja na početne
položaje. Bio je to potpuni neuspeh.
U istom dokumentu utvrdjeni su sledeći razlozi neuspeha:
1. – Nerealna i nepotpuna procena jačine snaga i borbenih mogućnosti vojske bosanskih Srba. Neprijatelj je
potcenjen;
2. – Planiranje napada, odluka komandanata i zadaci jedinicama bili su nerealni, nije bilo usklađeno po vremenu,
prostoru i realnim mogućnostima jedinica;
3. - Nije planirana, pa ni ostvarena koordinacija i sadejstvo sa snagama sa fronta i pozadine neprijatelja;
4. – Narušene mere operativnog i taktičkog maskiranja, a nije primenjivan sistem TKT (tajnog komandovanja
trupama);
5.-
Nizak nivo vojne organizovanosti i pripremljenosti za napad. Nije
izvršeno komandantsko izviđanje,komandanti nisu na zemljištu saopštili
zapovesti i dr.;
6. - Ispoljena samovolja grupa boraca i pojedinih komandira;
7. - Veoma brz pad morala, zbog pogibije Aska Prazine;
8. - višeslojno komandovanje
9. - Zabrinjavajuće veliki broj poginulih.
Pitam
se ko će, da li će i kako biti sankcionisan zbog neuspeha napada i, još
više, zbog velikog gubitka boraca? A, morali bi biti sankcionisani. U
najmanju ruku to je obaveza prema poginulima i njihovim unesrećenim
porodicama. To mora biti i opomena za komande i štabove da stručnije
planiraju svaku borbenu radnju. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde
se radi o životima boraca.
Nema komentara:
Objavi komentar