Bezbeli. Živ se insan naibretit ne može gledajuć vazda kako Bakir
dovlači, ja Zlatka, ja Željka, sebi preko hastala pa onako jahranski
razvale. Ko biva on će njih nešto pitat, a štaš ti bolan mene pitat kad
sam ti ja pitanja napiso..misli se Zlaja u sebi al ne smije naglas. Nego
se 'nako pravi da je iznenađen upitima, pa se malo opet ibreti kako sve
to može bit Bože dragi, u našeg Bakira da mu vazda postavlja pitanja
što njemu Zlaji pašu, ko Čilićeva loptica Nadalu, taman na smeš. Ne moš
fulat i ako zalopatiš, širok je teren.
Nameračio se ima neki vakat
Bakir beg na Čovića i Ljubića obadva. Kaže hadžija, da je Čović lopov,
kijamet-insan i da se potpisivo nakim jezikom što se ćirilica zove. A i
čudno je da jugoslavenstvo zamjera Bakir, prvi kurir prve proleterske
koju su Zlaja i Želja osnovali onomad na Pofalićima.
Pita Bakir a sve
se nako čudi, kako to, pa đe to ima, da Hrvatska govori ko će vlast u
Bosni formisat. Đe to ima. To je ko da neko Josipu Pejakoviću kaže da
nema Bosne. Kao šta se oni imaju mješat jel se mi mješamo njima, šta da
mi podržimo reinkarnaciju RSK, bil se to njima svidilo..ha ja.
Isti
taj ljutiti Bakir vabio je predsjednike Hrvatske da se mješaju u
unutrašnje stvari BiH, samo onda mu je to bilo drago. Sjedi nasuprot
njega čudnovati obrvaš, vrti palce, jednog oko drugog, govori one
veleumne rečenice.." jer ako dvojica i dvojica krenu trčat, a jedan
zaspe u hodu, onda su samo trojica budni a onaj četvrti spava, iako ne
bi trebo, njegov je posao da trči i to je prevara, prevara naroda, to je
prevara naroda ljudi moji". Zvao je i ovog novog agresora, i
umiljavao mu se. Pozivao da intervenira, da odjebe narodski rečeno,
trećeentitetlije a ovaj je nešto mrmoljio, al ono totalno nerazumljivo,
ko kad nijemi čovjek mimikom želi oponašati Placida Dominga. Al vidiš ni
to ne valja. Sjedokosi bezveznjak, jedna mlitava i neslana persona,
koja je diplomatski rječnik toliko umrtvila da i latinski prema njemu
izgleda ko prpošna maturantica u usporedbi sa stogodišnjakinjom. Kažu,
on će podjelit Bosnu A zovu ga, stalno ga zovu, svejedno, u Zagrebu il
Sarajevu bio, zovu ga.
Pa da im čoek kaže, pa šta me zivkaš
kojupičkumaterinu da se mješam ako ti je krivo što se mješam. Jel ti
hoćeš da se mješam ili ne, 'timater. Sikter.
Pa su slali u Zagreb
svako malo Željka i rekli, priprijetili, ništa kolodvor ništa kafana,
ništa kurve, samo Pantovčak, ništa glavom u čelo, samo sabur. Za glavom u
čelo je vazda vakat kad god je merak a ovo je poso.. I lagano, al
naćuli uši. I dobro pazi, svaku riječ, obrni okreni al skontaj. Kako
umiješ i znaš ali skontaj. Nije lako al mora se. Bio i Zlaja, i Zlaja
bio, jašta. Birvaktile. I jope će. Voli on nako otić do Zagreba. Kupit
hanumi šalvare i ručat kod džamije. I tražit podršku za svoj poso. A kad
ne dobije a Zlaja dobije samo kad se pobije, onda napada onog kojeg je
iš'o molit da se mješa u Bosnu, što se mješa u Bosnu. K'o da je to njemu
problem.
Al nije to sve. Ma kakvi, ni blizu. Svako malo zavape na Zlajinoj telelviziji.." ovo što Hrvatska radi ne radi ni Srbija, ni ona kakva bila da bila,ne određuje tko će vladat u RS".
Šta
čovjek da radi kad vidi hor tuka i tukaca na federalnoj televiziji kako
sami sebi skaču u usta, kako dovlače Božu Ljubića pa ga hvale, pa ga
mame, pa ga onda pljuju, pa ga blate, kako upiru oči u Zagreb, kako
dovlače predsjednike Hrvatske i sadašnje i bivše i traže od njih
intervencije a kad ovi prozbore samo jednu koja nije jalijašima po
volji, odmah se čakija vadi. Kabadahije sa FTV-a i Bakirovi sejmeni u
rasponu od sedam dana mogu te uradit ko najvećeg pravednika a za sedam
dana opet u najgoreg levata što je hodo dunjalukom.
Al najsmješnije
do svega, to biva kad dovedu onog dječaka-lupeža konjkoradicu u plavoj
majici kako sriče napamet naučene, kratke al glupe odgovore, one
uniformirane, znaš one odgovore na pitanje ...ka'ćeš doć što
danas ima svaki mobitel...pa ga šatro pitaju ozbiljne stvari. Pa jeb'lo
matere kakvog to smisla ima. Ili je on ili onaj tupavi Jurišić kojemu se
u očima zrcali inteligencija. Kad taj krene slagat priču slova padaju
od muke u nesvjest. I oni s njima ozbiljno pričaju. Šta je to nego
ruganje.
Stoka je to bolan. Sve nako priča, sve navode, pa kako bi to
bilo da mi određujemo Hrvatskoj tko će vladat, al stoka se pravi glupa,
nije u tome fol. Svi znamo kako je Bosna uređena, tronarodno, svi to
znaju osim mutanata iz Bakirovog buljuka. Pa priupita buljukbaša
kafandžiju priprostog, i to neku večer kad su se opet akšamluka dofatili
pa rasteferičili ko biva , navodi ga kurva na lagana priglupa pitanja i
predvidljive al kretenske odgovore, je li njemu palo napamet u Srbiji
kad je ambasadovo u Beligradu, određivat tko će vladat u Srbiji, ko biva
tijo buljukbaša napravit paralelu jer eto hrvatski veleposlanik, inače
neka zbunjola za priču, mutavac za fenjera, hoće krojit vlast u šeheru i
u cijeloj šeherzadi, Bosni, bezbeli rodila je nana.
I sve tako.
Nema kraja. Vazda isto. Pa dosadilo. Dokurčilo. Svima osim Hrvatima. Oni
sve nako šute, mule, gledaju ispod oka u stranu ali ni mukaet, šmrču,
obrišu rukavom nos, pa pogledaju isprika , al šute. Čekaju nešto. Šta
čekaju, koji kurac čekaju al ni Godot nije toliko čeko. Jeb'omater ako
je. Al čekaju nešto, to je ziher. Šta?. Možda čekaju da im sjedokosi
kompozitor skuca himnu za treći antitet. A da tekst prpošno otpjeva
Vesna Pusić sve pocikujuć i poskakujuć. Bože dragi manitog li naroda.
Pametnijih sam ja im'o konja. I ljepših. I plemenitijih. Al konje
ubijaju zar ne. A stoka živi.
Nema komentara:
Objavi komentar